Jedan od lidera naše clubbing scene, DJ Dejan Milićević, ovog leta je svojom muzikom ponovo osvojio pola sveta. Od Barselone, preko Belgije, Amsterdama, Berlina, pa do našeg Jadrana. O burnom letu, za koje, kako kaže, ne želi da mu se ikada završi, o trenutnom stanju naše techno scene, emocijama sa početka i daljim planovima, Dejan priča za “Bugovce”.
Ovo leto ti je baš radno. Gde si sve nastupao, u kojim zemljama i na kojim festivalima?
Leto je period sa najboljim partijima, i mogu reći da je ovo bilo definitivno jedno od boljih. Krenuo sam 16. juna sa Sonar festivalom u Barseloni, pa sam nastavio sa bukinzima u regionu, Tommorowland festivalom u Belgiji, Dance Valley u Amsterdamu, na kojem smo Marko i ja imali jedan od boljih back2back setova; nakon toga usledili su Refresh, Exit house Festival, Tresor – Berlin, gde sam imao jedan od dužih setova, i još mnogo nastupa u regionu i na Jadranu. Zapravo, moja agencija iz Berlina proslavlja 10 godina postojanja, što je i dodatni razlog za toliko veliki broj bookinga.
Kakve si utiske poneo, podeli neke najlepše sa nama...
Wow! Ne zelim da ovo leto prođe. Što se tiče najlepšeg utiska, stvarno ne znam šta da izdvojim. Možda set u Tresoru, koji sam zavrsio u 10h ujutro.
S obzirom na to da puno nastupaš van okvira Srbije, odnosno cele bivše YU, napravi nam paralelu između njihovih žurki i naših?
Stalno govorim da je dance muzika najbolja komunikacija sa publikom, bez obzira na jezičku barijeru… ako postoji. Za mene je svaki party sa istom porukom, tako da nema previše razlike. Postoji gap u profilu publike na različitim lokacijama, negde su fancy, negde underground, negde mladi... tu su i razlike u maniru clubbinga.
Kod nas se mnogo toga promenilo. "Onaj" clubbing i žurke, zapravo, više ne postoje. Zašto je to tako?
Nisam siguran da znam šta se dešava sa publikom kod nas, mislim, neke zabave imaju odličan feedback i dolazi puno ljudi, tako da se interesovanje sigurno nije promenilo, ali nešto fali. Postoji nekoliko mesta u gradu koja su odana clubbing sceni, gde se uvek može zateći neki cool bgd DJ ili neki guest star. Uzmemo u obzir i činjenicu da elektronika nije više nešto novo na muzičkoj sceni.
U Beogradu više nema klubova poput onih koji su nekada postojali. Do samo pre nekoliko godina nisi znao gde pre da izađeš, a sada više, u suštini, ne postoji nijedno mesto. Da li se naša klupska scena lagano gasi ili jednostavno dolazi nešto novo, ili je nešto treće u pitanju?
Postoji Tube, “Mladost”, čuo sam da se “Energija” ponovo otvara. Sigurno se i mladi ljudi navikavaju na neki komercijalniji zvuk, čim su prisutni u toliko velikom broju na komercijalnim mestima. A šta dolazi - nemam pojma! Svako malo se pojavi neki novi stil elektronike koji uzme određenu količinu “kolača”, ali nista još se nije pojavilo kao revolucionarni preokret u muzici ili tako nešto.
Zajedno sa još nekoliko imena domaćeg DJ-inga, učestvovao si u kreiranju naše techno scene. Pomenimo, sada već davnu, '96. godinu, TTP, “Omen”... Radili ste u “Industriji”, dok su, kako navode u jednom tekstu, padale bombe. Možda kao neki prkos tadašnjoj političkoj situaciji. Sada, kada se setiš tog vremena, kakva ti se emocija budi?
To je, definitivno, najbolji period u mom životu i trudim se da ne budem previše nostalgičan kad pomislim na to vreme. Tada je party muzika bila na svom vrhuncu i stvari su imale mnogo veći feedback kod publike. Mislim da u kombinaciji sa političkom situacijom nije bilo boljeg načina za spas pojedinca nego techno i house. Pogled na muzičke trendove zapada držao je beogradsku publiku u najboljoj formi.
Možeš li to vreme da uporediš sa današnjom scenom, žurkama, ekipom?
Something is missing, ali i dalje znam super da se provedem kad sam okružen prijateljima.
Da li ti je Podunavac i dalje br. 1?
Kad je u pitanju Podunavac, mogu samo da kažem sve najbolje. On je čovek koji me je uveo u celu priču i ima moj respect za stalno!
Ko su ti današnji naši i strani, da kažemo “noviji”, DJ-evi dobri? Zapravo, čiji rad bi izdvojio iz mase DJ-eva koji su se u poslednje vreme pojavili u enormnom broju?
Teško pitanje. Pojavilo se brdo artista, ali moram da kažem da osim produkcije nisam imao prilike da ih sve čujem kako nastupaju. Kod nas se takođe pojavilo dosta novih i mladih artista, super su mi Rezonant ekipa, Jan i Danilo, Igor Krsmanović…
Šta misliš o globalnoj komercijalizaciji cele techno kulture, koja se zapravo dešava već godinama unazad?
Mislim da je bilo neminovno da se tako nešto desi. Techno postoji jako dugo, više od 20 godina, sigurno je moralo da dođe i do totalne komercijalizacije tog zvuka pre ili kasnije.
Danas je najpopularniji minimal zvuk. Šta je, po tvom mišljenju, sledeći taj big sound, šta je sledeće?
Nisam siguran kao što rekoh malopre, pojavilo se dosta novih stilova muzike, od kojih bi izdvojio dub step kao favorite, ali sigurno ne i kao novi mainstream.
Analogno ili digitalno?
Digitalno.
Šta se novo sprema za tvojim gramofonima?
Ove sezone sigurno jako eklektičan zvuk, house, techno, vocals.
Šta nedostaje na sceni, a čega možda ima previše?
Nedostaje gitarske muzike, a definitivno ima previše narodnjaka i komercijale!
Kakvu saradnju ste ti i Milosavljević ostvarili ove godine sa Burn kompanijom?
Ove godine napravljena je super saradnja sa tom kompanijom, gde smo dobili sponzorstvo i ekskluzivu da nastupamo kao Burn DJ Team u zemlji i u regionu. Za sada smo odradili veliki broj partija koji su bili pod etiketom Burn i odziv je bio više nego odličan. Sam koncept saradnje je jako interesantan zato što se sreću dva različita interesa, ali se savršeno dopunjuju.
U kojoj zemlji, odnosno na kojoj žurci si možda poželeo zauvek da ostaneš?
Ibizaaaaaaa!
Gde bi voleo da odeš, a do sada nisi bio?
Želeo bih da odem istočno. Veoma su mi privlačne arapske i azijske zemlje, a tamo još nisam bio.
Kako vidiš sebe za, recimo, 20-ak godina?
Dvadeset godina stariji sa tetoviranim rukama i – naravno, u muzici do kraja! :-)
Gde ćemo moći da te vidimo i čujemo od septembra?
Sad sam baš završio letnju sezonu, tako da ću malo da se odmorim. Za sada od nastupa koje bih pomenuo imam potvrđene bookinge u Austriji, Italiji, rezidenturu u klubu The Tube i Novu godinu na Awakenings u Holandiji.
Dejan Milićević je rođen 1979. godine, za vreme stare Jugoslavije. Najveći uticaj na njegov rani, istančan muzički ukus imao je njegov brat Aleksandar, poznatiji kao Sunce, koji je vrteo tjunove sastava Ministry, Front 242, Front Line Assembly. U techno muziku Dejan se „zaljubio“ još 1993. godine. Ostalo je sve zapisano u našoj istoriji clubbinga i techno scene. Od kultnog Bože Podunavca, koji mu je bio DJ guru, preko nastupa u nekadašnjem klubu „Omen“, pa do ’96 godine i osnivanja TTP-a sa Nastićem, formiranja scene za vreme bombardovanja i „života“ u klubu „Industrija“, a potom skoro pa 15 godina afirmisanja, rada… na domaćoj, ali i svetskoj elektronskoj muzičkoj sceni. |