Time Warp pustolovina ima samo jedan ogroman “problem”, a to je warm up koji nas je i ove godine “oduvao” do Ibice i nazad sa sve presedanjem u Majamiju :D
Papa Sven 4-časovni set, pa onda Petar Dundov, pa SLAM koji mi je ostao duboko urezan u sećanju kao jedan od najboljih setova što sam ikada čuo.
Najbolji zvuk na svetu, rasveta i VJing čiji je jedini zadatak da zapanji i oduševi posetioce standardni su program u Cocoon klubu u Frankfurtu, koji je ove godine zasluženo zauzeo 24-tu poziciju na listi od 100 najboljih klubova. Dostigniće je objavio Dj MAG, na koji kad se doda onakav line up i povod – provod je zagarantovan (u šta nismo ni sumnjali).
Za after smo posetili legendarni U60 – 311 klub, koji je smešten u samom, strogom centru grada gde je bila nekada metro stanica, a sada je mesto gde možete naći najbolji underground zvuk renomiranih DJeva. S druge strane takođe se možete naći se u društvu pedera, kurvi, demona i licimura, ali bukvalno! Prizori kojih nema ni na filmu, ludilu koje traje do 6 popodne, sve to je veliko iskustvo koje te tera da se dobro zapitaš o mnogo čemu.
24 stepena napolju u gradu gde je proleće već stiglo neko je iskoristio da se prošeta do Majne , neko da prezalogaji ili da popije neko dobro nemačko pivo, a jedan deo ekipe je više nego potrebno punio baterije u hostelu prekoputa železničke stanice.
Karta za Time Warp važi i kao karta za prevoz za celi taj deo Nemačke u roku od 24 h (to je još jedan od dokaza da se radi o ozbiljnoj I velikoj organizaciji), tako da smo seli u mnogo fini voz i u roku od sat vremena bili smo u Manhajnu, gde smo produžili tramvajem do lokacije “svete” manifestacije. Organizacija još jednom na nivou – nema redova na ulazu.
Dugo na spisku želja imao sam Karrote-a, te sam želeo da iskoristim priliku da ga štikliram. Stoga smo se odmah uputili prema novoj prostoriji koju su smestili na kraju svih hala, a koju nisu baš nešto sredili. Set nije bio dovoljno začinjen kao što Karrote’s Kitchen zna da bude, pa mi je više ličio na neku mekanu, za leto varijantu, nego na ono što sam očekivao, ali hajde – ljudima se svidelo (vrištali su bukvalno na svaki prelaz, pa čak i kad bi samo kik krenuo, lol).
Onda Luciano vs Carl Craig u hali koja se isticala odličnim vizuelizacijama i vrhunskim predobrim ozvučenjem mada meni ne baš podnošljivim zvukom, jer su na momente odlazili toliko u neki bolestan pumping techno koji je bio prožiman nekim neubitovanim vokalima koji su skakali po celoj hali. Mada zanimljivo iskustvo (za promenu).
Onda poslastica prava – ponos Minusa, Gaiser Live, stvarno John je jedan od heroja večeri! :)
Posle Gaisera posetili smo (uvek sa najjačim line up-om sobu br.2) u kojoj je Sven Väth držao slovo kako samo on ume… zahvaljivao se, pozivao nas na leto na Ibicu i na kraju standarno nam je podvukao “People I tell you this is made in Germany!!! “ :D
Odatle smo se prebacili u chill out prostorije ne bi li skupili snage za o(p)stanak do kraja.
Marco Carola nije spuštao loptu od početka njegovog seta. On je pravi primer koliko techno Djevi u poslednje vreme forsiraju tech-house. Tu je soba bila previše osvetljena, a to nam baš i nije išlo u korist xD . Naša ekipa, dobri momci iz Kvragujevca I Novog nam Sada, počela je malo teže da koordinira kretanje sa jedne na drugu lokaciju usled otežanih okolnosti, pa smo tu i malo izgubili trag jedni drugima...
Tako da smo čak malo i odslušali legendu Josh Winka.
A Ritchie Hawtin je u svom maratonskom 6točasovonom setu pokazivao šta zna i ume, a svako će se složiti da to i nije baš malo znanje. U miksu su “išle” techno melodične trake, one malo mračnije, pa onda više “teknotične”, sve do tech-house-a… u miksu jedna spora jedna brža . Razgibavanje uz njega na 10 piva baš mi je dobro došlo =). Kretali smo se od zadnjih redova sve do sredine gde su ljudi đuskali kao da se ne bliži 2 sata popodne i da nije vreme da se uskoro rastajemo. Atmosfera prejaka stvarno, ”party animals” u akciji i rasveta koja stvara i otvara ”vrata pakla”, ali svima želi dobrodošlicu.
Nastup za koji se znalo da će ući u istoriju techno muzike, rave-a, clubbing-a i celog tog elektronskog sveta koji, zahvaljujući ovakvim dešavanjima, probija granice i pomera uopšte pristup zabavi i celoj toj kulturi postavljajući nove norme i standarde.
Ekipa ljudi u poređenju sa prošlom godinom mnogo komercijalnija (meni baš to i nije smetalo, ali treba se spomenuti), jbg pročulo, ali takav je biznis, šta da se radi. Naime, ove godine smo videli više Italijana, nego Nemaca, koji su došli u neviđeno velikom broju.
Cene pića su bile sledeće - voda je bila 3 evra, pivo je bilo 4 evra za o.4, a vodka/viski 0.02, 3 evra. I naravno opet je bio sistem za čašu da dobiješ papirić koji, kad vratiš zajedno sa časom, dobiješ 1 evro. Koji je inače odličan, jer stvarno se ne prlja toliko kao na Exitu. xD
Nema šta, mi smo svi i sledeće godine tamo, nadam se u mnogo većem broju ;) nikakvo prepričavanje i opisivanje tu ne pomaže, verujte mi ništa drugo vam ne bi preporučio i poželeo nego baš ovo, jer ovo putešestvije i doživljaj se mora jednostavno doživeti, pa makar jednom u životu.
|