Početkom oktobra, u blizini Novog Sada održan je Burn European Mountain Board Challenge 2011. Tom prilikom smo na brzinu "uhvatili" organizatora i jednog od pionira mountainboarda u Srbiji, Predraga Marčikića, da nam odgovori na nekoliko pitanja i priblizi nam malo ovaj interesantan sport.
U poslednjih dvadesetak godina sportovi na daskama su u ekspanziji. Pored skateboarda, surfa, snowboarda, svoje mesto među mlađim generacijama zauzeli su wakeboard, kiteboard, longboard, freeboard, a jedan od njih je i mountainboard.. Kaži nam nešto više o "dasci sa naduvanim gumama".
Mountainboard je dosta mlad alternativni sport. Počeo je da se razvija 90-ih uporedo u tri zemlje - Engleskoj, Americi i Australiji, a svoju ekspanziju doživljava u 21. veku, kada se širi po celom svetu. U Srbiju stiže 2005. i zasad je novosadska ekipa jedina koja se bavi ovim sportom. Radi se o dasci kojom se spušta niz različite terene, koji se amortizuju pneumaticima i amortizerima na osovinama, a vezovi su tu da zadrže vozača na dasci kako ne bi odleteo negde.

U čemu je razlika, a u čemu sličnost sa ostalim daskama?
Sport predstavlja kombinaciju skateboarda i snowboarda, odnosno, sa skejtom ga povezuje način prenošenja težine i opterećenja osovina radi skretanja (doduše, ovo mountinboard čini više sličnim sa longboardom - mlađim bratom skejta), dok je u svemu ostalom vrlo slično sa snowboardom - vezovi koji drže noge fiksirane, način i stilovi vožnje, tereni po kojima se vozi (samo što ovde sneg nije potreban), kao i discipline (dual slalom, boarder cross, freeride, freestyle, big air). Čak je i sastav daski vrlo sličan ovim sportovima; početnički modeli isti su kao kod skejta - javorov furnir lepljen u slojevima, dok su takmičarski modeli rađeni po snowboard tehnologiji sa fiberglass kompoziturama, izuzimajući metalni sloj (kantne).
Reci nam nešto više o manifestaciji koju ste organizovali.
Klub planinskog skejtborda "ATB" iz Novog Sada je 7. i 8. oktobra po četvrti put organizovao međunarodno takmičenje na mountainboard stazi kraj Bukovca. Kako ovaj sport napreduje, tako je i ovo takmičenje iz godinu u godinu sve veće. Ove godine održano je najbolje i najjače takmičenje do sada, i to ne samo u Srbiji, nego i u celom svetu. Gotovo da nema takmičenja na kojem se u prašnjave okršaje upuštaju vozači iz više od 6-7 zemalja, a na Burn European Mountainboard Challengeu našla su se 32 vozača iz čak devet zemalja (Rumunije, Mađarske, Slovenije, Poljske, Češke, Nemačke, Francuske, Rusije i - naravno, Srbije), što čini svojevrstan rekord. Ako se uzme činjenica da su vozači iz Bugarske, Beglije i Holandije sa žaljenjem otkazali svoj dolazak par dana pred takmičenje zbog određenih problema, onda se dobija još veći uvid u kvalitet i reputaciju ovog takmičenja. U boarder crossu je trijumfovao Marcin Staszczyk iz Poljske ispred domaćeg Slobodana Banović i sunarodnika Marcina Wegrzyna. U konkurenciji devojaka prvo mesto osvojila je aktuelna šampionka Balkana Senka Bajić, ispred dve Rumunke Sonje Nicolau i Erike Pintee. Proglašeni su pobednici i u juniorskoj kategoriji, gde je najbolji bio Nemac Frieder Kurlle ispred dve domaće nade Momčila Gajića i Jovana Brzaka, kao i u master kategoriji, gde je najbolji veteran bio Jo Mo iz Nemačke, ispred Slovenca Dejana Planinšeka i mene. Takođe je bilo održano probno takmičenje u fristajlu, gde se kao najbolji pokazao Francuz Timothee Lembreque, ispred odličnog Rusa Andreya Yenina i mađarskog predstavnika Lasla Csernusa.

Koliko kod nas ima klinaca koji se lože na mountain board i da li ih neko podržava u tome?
Klinci i nove nade svakako postoje, postoji dosta polaznika "ATB" škole koje vodi jedan od instruktora, inače i profesor fizičkog vaspitanja u osnovnoj školi, ali najveći problem koji koči i usporava ovu obuku je nedostatak opreme - daski i zaštitne opreme koja je neophodna za bezbedno spuštanje niz padine.
Da li u Srbiji postoje neki klubovi koji brinu o vozačima ili oni sve sami moraju da rade?
U Srbiji trenutno postoji samo jedan klub - klub planinskog skejtborda "ATB" iz Novog Sada, koji obavlja i sve poslove u vezi sa ovim sportom - vrši obuku novih i treninge uvežbanih vozača, kao i njihovu pripremu za takmičenja, organizaciju takmičenja, kako lokalnih tako i međunarodnih, slanje najboljih vozača na neka evropska takmičenja i promociju ovog sporta u Novom Sadu i širom Srbije. Naravno, sve se radi iz sopstvenog budžeta, tako da su sva ova dešavanja ograničena finansijama, dok bi u nekoj drugoj i materijalno povoljnijoj priči sve to išlo još mnogo dalje.
Gde se nabavlja oprema i koliko košta?
Oprema se nabavlja uglavnom preko inostranih dilera, koji to opet naručuju iz centrale u Velikoj Britaniji. Za sada još ne postoji mogućnost kupovine u prodavnicama, dok se i polovna oprema može naći uglavnom preko dilera. Cena je približna ceni i snowboard opreme - daske se kreću od 200 eura za početničke, koje su uglavnom i neupotrebljive za spuštanje, do kvalitetnih dasaka po ceni od 400 do 600 eura.
Kako država, grad, sponzori i sl. mogu da pomognu razvoju ovog sporta kod nas?
Država do sada nije učestvovala u razvoju ovog sporta, ali se nadamo da će prepoznati kvalitet rada i pomoći dalje napredovanje. Grad Novi Sad je prepoznao tendenciju da Bukovac postane jedan od vodećih svetskih mountainboard centara i počeo je da pomaže, dok je i pomoć sponzora više nego poželjna kako bi sve to došlo na svoje mesto. O Novom Sadu i Srbiji se već priča svuda u svetu, a želja nam je da proširimo park, doradimo stazu, ubacimo nove elemente (niz skakaonica) za veliko freestyle takmičenje sledeće godine. Najveće svetsko takmičenje u ovom sportu, na jednoj od najdužih, najbržih i najuzbudljivijih staza, sa dovođenjem najboljih vozača iz celog sveta, vrlo je blizu. Nadamo se i daljoj uspešnoj saradnji sa Burnom, uz čiju pomoć bismo sledeće godine doveli i vozače iz Velike Britanije, koji važe za trenutno najbolje na svetu. |