
Jedno od imena na koje mnogi od nas koji se oblače u skate shopovima pomisle kada se spomene srpski skate board je Mihajlo Jeremić Mikac i – naravno,SKATEШПАЈЗ. Upravo zbog te njegove popularnosti među skaterima, odlučili smo da ga u ovom broju Buga približimo i onom delu čitalaca kojima neke nove «daske koje život znače» ne predstavljaju naročitu sferu interesovanja.
Radi što boljeg «sklapanja mozaika» o Mikcu, upitali smo ga najpre o prvim metrima pređenim na boardu...
Kada si postao skater i šta te privuklo tome?
Skateboardingom sam počeo da se bavim sada već davne 1991-1992. Tada je za mene to bilo samo «opipavanje» i nisam ni sanjao da će postati glavna i najveća okupacija u mom životu! Ortaku je ćale doneo iz Grčke pravi skateboard i neki film! Pošto smo prostudirali dasku, rešili smo da pogledamo i taj film. Nismo ništa očekivali, ali desilo nam se pravo čudo. Bio je to promotivni film firme Plan B «Questionable» i momci su KIDALI! Tada smo prvi put videli i skapirali da mogu da se rade flipovi, grindovi i brdo drugih trikova... Tu je počela prava uživancija, ali i frustracija!!!

Pored regularne vožnje daske, bacio si se i u filmske vode. Otkud to?
Sasvim spontano, kao najnormalniji sled događaja. Inače, skateri se non-stop snimaju svuda u svetu, tako da ni nama to nije bilo ništa strano. Najveći problem jeste tehnika i kamere! To je ono što nas je oduvek usporavalo i da smo imali više naših kamera, mislim da bi sam film bio objavljen znatno ranije, ali... Samo jedna mala napomena: čitaoci (i budući gledaoci) ''Sirotinju '' ne smeju da doživljavaju kao Staloneov klasičan film u kome dva negativca pljačkaju nedužne skatere... Sam film ima uvodne priče za svakog vozača i svako od njih ima svoju pričicu kako dolazi do love za opremu, dok je glavni akcenat ipak na samoj vožnji i kvalitetu trikova koje smo smontirali!

Ko je sve doprineo realizaciji filma „Sirotinja zadaje udarac“?
Ekipa je bila pozamašna, ali režiser Petar Petrović, Igor Petrović i moja malenkost spadamo u glavne «krivce» za realizaciju filma. Ovo je super prilika da se zahvalim i svim drugarima koji su učestvovali u filmu, kao i drugarima koji su nam nesebično i na sve načine pomagali ne bismo li ostvarili ovaj projekat što pre! Tu je i grafičar Nenad, koji je u našem stilu odradio da doživljaj filma bude još jači. Imali smo i profesionalnog kostimografa i šminkera Adrijanu Pajić, koja je non-stop nešto pipkala i čačkala da bi ''glumci'' izgledali što živopisnije i vernije!!! Hvala i sponzorima: ШПАЈЗУ, CHAN-DOOU, ROPE CLOTHINGU, BE BORDERLESS.COM, DC...
Na kojim lokacijama je snimano?
Film je sniman na mnogo lokacijama po Srbiji i po inostranstvu. Od naših gradova bili smo u: Smederevu, Subotici, Negotinu, Majdanpeku, Boru, Zaječaru, Knjaževcu, Beloj Crkvi, Kovinu, Novom Sadu, Beogradu, Pančevu... Od stranih gradova tu su: Minhen, Pariz, Berlin, Beč, Sofija i Vidin, Atina i Solun... Ma, gomila gradova koja je imala da ponudi bilo šta interesantno za skatere. Svaki grad ima svoj duh i nosi neku vrstu inspiracije i energije koja drugačije deluje na svaku osobu. Smatram da su putovanja veoma bitna za naš skateboarding, jer se na taj način šire vidici i dobija ideja za nešto novo i originalno.

Opiši nam neku zanimljivost sa snimanja.
Ovakav stil života prati gomila raznih situacija iz kojih ne znaš kako ćeš izaći dok se ne dese. Velika stvar kojom možemo da se pohvalimo je ta da nije mnogo skatera palo tokom snimanja, te se povrede mogu svesti na par preloma, nekoliko uganuća, jednu komicu i 20-ak ogrebotina i posekotina! Smatram da je to extra pozitivan i zanimljiv podatak, koji govori o tome da smo tokom dugog niza godina naučili ne samo da vozimo nego i da padamo!!!

U Srbiji je skate board film avangarda. Možeš li da nam povučeš paralelu između srpskog i svetskog skate board filma?
Recimo da mogu. Strani film: četiri kamere, dva kombija, producent, režiser, kostimografi, kamermani, šminkeri, gomila hrane i pića, medicinski radnici spremni ko zapete puške... Srpski film: jedna kamera, jedna špijunka, litar i po vode «česmovače» i nekoliko steznih zavoja! Toliko!
Kapiram da u skate boardingu nema mnogo para. Šta te motiviše?
Želja da i u Srbiji uradimo nešto po tom pitanju. Motiv mi je da inspirišemo klince da krenu da se bave skateboardingom. Danas im je sve mnogo dostupnije, lakše dođu do opreme koja im je potrebna za start, ali i za dalje. Neka ne gube vreme na tome kako da dođu do opreme, već na to kako da što brže i lakše savladaju trikove. Takođe, cilj nam je da gde god je moguće napravimo skate parkove ili bar sprave, promocije, sesne i time pokažemo ljudima šta je sve moguće uraditi i dokle smo stigli..
.jpg)
Šta možemo očekivati od tebe u budućnosti?
Pa... 360 flip niz «desetku», fs flip niz «jedanaesticu»...he, he! Biće još brdo projekata i uveliko radimo na nastavku filma. Organizovali smo i turneju filma, tako da smo u toku aprila obišli Suboticu i Negotin, a 6. maja idemo u Novi Sad, 12. u Kragujevac i 19. u Kruševac... Imamo u planu i veliku turneju po Srbiji u svim većim gradovima, gde ćemo promovisati sve extremne sportove i animirati građane usred bela dana. Biće i takmičenja, ali o tome kada dođe vreme...
Poruka za mlade skatere?
Ne samo za skatere, već za sve mlade ljude: da ne odustaju od svojih želja i snova, ma koliko su teški i koliko izgledaju neostvarivi. Ako su dovoljno dosadni i uporni, uspeće u realizaciji svojih planova. Čovek padne, pa ustane. Gledao sam ljude koji su svojom voljom i željom realizovali ne samo svoje snove, već motivisali i okruženje. Glavu gore i samo napred! Svaki trud se na kraju isplati!!! POZDRAV ZA SMEDEREVO CREW!!! |