Zavirite Iza rešetaka - Igor Čoko otvara Festival fotografije Vizualizator

Datum objave:19.11.2017

Pročitano:707 puta

Datum održavanja: 22.11.2017 - 02.12.2017

Lokacija: Parobord, Beograd

22.11.2017 - 02.12.2017.

Festival VIZUALIZATOR petu godinu svog održavanja slavi otvaranjem izložbe Igora Čoka u Ustanovi kulture Parobrod 22. novembra, a festival će se nastaviti kroz još 9 izložbi, 5 tribina i 5 radionica u dvonedeljnom vremenskom periodu na različitim lokacijama širom Beograda.
 

Vizualizator: Igor Coko


Uspeli smo za vas da otkrijemo kako je tekao proces stvaranja knjige fotografija Iza rešetaka i šta je to što Igora motiviše da stvara i pomaže marginalnim socijalnim grupama.

Zdravo Igore! Fotografija je danas sveprisutna i prihvaćena umetnost kojom se umetnici bave iz različitih pobuda i vizura. Veoma mi je zanimljiv tvoj background kao antropologa, pa mi zanima kako i kada je nastala želja da tu oblast istražuješ i predstavljaš kroz fotografiju?

Antropologija i fotografija su zaista magičan spoj koji u obostranom prožimanju nudi duboku, slojevitu percepciju realnosti i društvenih fenomena. Mnogo se lakše razumije materija i lakše se dolazi do odgovora na mnoga pitanja. Nije u pitanju samo fotografija već i analiza problematike koja se provlači, a gdje antropološka percepcija nosi ključnu prevagu. Dosta dugo sam radio kao novinar na istraživačkim reportažama, a onda su tastatura i aparat samo zamjenili uloge . Antropologija je došla kao šlag na tortu.

Odlučio si se prevashodno za dokumentarnu fotografiju kojom želiš da prikažeš život marginalaca. Da li su tvoja dela imala uticaj da se nešto u državnom ili socijalnom sistemu promeni u korist marginalnih grupa?

Fotografišem prevashodno život. I te fotografije koje nastaju, jednostavno moraju imati svoju priču, konstrukciju, poruku. U nekoliko situacija, takav neposredni pristup pokazao je svu snagu i smisao angažovane fotografije. Radeći serijale o izbjeglicama iz hangara poslata je poruka koja je postala viralna i te su fotografije doslovno obišle Evropu kroz medije, samostalne ili grupne izložbe, prenoseći poruku koja je na kraju pomogla tim nesretnim ljudima, što je i bio cilj. Te su fotografije na kraju izložene u Evropskom parlamentu u Strazburu, na neki način završivši krug na mjestu odakle je potekla inicijativa za izgradnju žičane ograde na krajnjem obodu Balkanske rute. Isto tako je bilo i sa zatvorskim fotografijama koje su razbile određene tabue i predrasude o osuđenicima.
 

Igor Čoko


Čini mi se da je tvoj najveći poduhvat, ili barem sa najvećim odjekom, bio upravo projekat “Iza rešetaka” iz kojeg su proistekli dokumentarni film i predstava “Zapisi iz ćelije br. 12”. Možeš li nam reći nešto više o tome? Kako je nastala ideja i sa kojim ciljem?

Taj serijal, odnosno knjiga fotografija je plod zajedničkog napora Službe za tretman Okružnog zatvora u Beogradu, to jest uprave ove penalne ustanove koja je shvatila svrsishodnost i efekte koje rehabilitacija kroz umjetnost ima na osuđenike. Film, tj,. predstava koje je realizovala Marina Kovačević, osnivač nevladine organizacije Centar za rehabilitaciju imaginacijom i knjiga fotografija, ozbiljno su pomjerile pitanja tretmana osuđenika na jedan viši nivo, gdje se osuđenik ne posmatra kroz djelo već kroz kreativni potencijal. I tu se mogu dogoditi zaista sjajna iskustva.

Da li te je neka od priča osuđenika posebno dotakla?

Postoje razne priče koje su me se dojmile, neke od crtica njihovih razmišljanja su u knjizi, ali većina će zauvijek ostati iza rešetaka jer jednostavno, koliko su se ti ljudi negdje otvorili emotivno prije svega, krajnje je korektno ispoštovati njihovu privatnost i pruženo povjerenje. A takve priče jednostavno, nisu za javnost.

 

Igor Čoko

Naravno. Kakav je bio feedback publike?

Izuzetan. Film je prikazan u Americi, Marina je boravila u legrndarnom Sen Kventinu gdje se ovaj film prikazuje američkim osuđenicima kao primjer uspješno sprovedene prakse rehabilitacije kroz umjetnost u srpskom zatvoru, a fotografije koje su krajnje neposredne i životne jer jednostavno takve moraju biti da bi se dočarala realistična atmosfera zatvora isto su napravile svoj krug po svijetu, bile su nagrađivane i objavljivane u nekim od najprestižnijih medija koji se bave dokumentarnom fotografijom. I sada na Vizualizatoru završavaju svoj izlagački krug u Srbiji.

Onda je ovo jedinstvena prilika za publiku da ih vidi. Reci mi kakvo ti je iskustvo, da li ljudi imaju dovoljno empatije prema bivšim osuđenicima, pa tako i prema drugim marginalcima - migrantima, rekonvalescentima … ? I kako misliš da to može da se promeni?

Potrebno je prije svega imati i izgraditi ljudski pristup i eliminisati predrasude. Svako negdje zaslužuje drugu ili novu šansu, djelić pažnje i ljudskosti. Nije na nama da sudimo i presuđujemo za nečija dijela, ne možemo se igrati Boga kad to nismo. Mnogi ljudi koje sam upoznao nisu imali bolji izbor u životu, jednostavno su ih zadesile loše karte. Postoje ekstremni i nepopravljivi slučajevi koji ne zaslužuju empatiju, ali to je sad neka druga priča. Potrebno je pomoći svakome ko se nađe u nevolji jer se i sami sutra možemo naći u istoj situaciji kao i osuđenici, kao i izbjeglice. Ono što me je duboko dirnulo jeste reakcija ljudi na problem azilanata i način na koji su odreagovali nesebično pružajući pomoć, a u čemu je fotografija svojom snagom imala ključnu ulogu.

Koliko generalno umetnost može da pomogne osuđenicima da se vrate u normalne socijalne tokove nakon otpuštanja?

Umjetnost može da pomogne mnogo, ali ne i da riješi problem. Onog trenutka kada se osuđenik nađe na slobodi, država i društvo su ti koji dalje preuzimaju ulogu, a tu često puta dolazi do susreta sa svim onim protiv čega se borimo umjetnošću - predrasudama, osudama, diskriminacijom. U trenutku kad su spoznali neke svoje vrednosti, društvo i administrativna mašinerija ih grubo spusta na zemlju i negdje obezvređuje i nipodaštava uložene napore. Nije teško biti fin i dati nekom drugu šansu. Tako bi bar trebalo biti.
 

Igor Čoko


Tvoja izložba će otvoriti festival. Šta posetioci mogu da očekuju?

Tridesetak fotografija i premijeru spota za pjesmu Ako te ikada benda Repetitor koji su 30.06 održali fenomenalan koncert u beogradskom Ce zeu, a što će uskoro biti pretočeno i u novi dokumentarni film koji potpisuju Grain i foto kolektiv Invert u saradnji sa Službom za tretman Okružnog zatvora u Beogradu.

Taj projekat je stvarno doneo puno saradnji i ideja za nove projekte, svaka čast. I, reci nam za kraj, koji je tvoj životni i umetnički moto?

Nemam neki poseban moto. Samo želim da se stvari koje radim odvijaju svojim prirodnim tokom. I da uživam u tome što radim.

Slažem se. Odlična poruka svim mladim umetnicima, pa i svim ljudima. Najbitnije je da radimo nešto od srca i onda će se sve spontano nameštati da sve te ideje i projekti uspeju i ostave trag.

Hvala Igore na vrlo zanimljivom i inspirativnom razgovoru. Pozivam čitaoce da dođu na tribinu "Sloboda u zatvoru", 22. novembra u 18h u UK Parobrod i ostanu na izložbi "Iza rešetaka". Više o programu i izložbama možete pronaći ovde.


vrh strane
Komentari (0)
Pošalji komentar


Ime i prezime

Komentar

Unesite kod iznad :