Datum objave:06.04.2014
Pročitano:6139 puta
By:Meda
"Dobro se sećam dana kad sam upoznao Kizu, negde potkraj 2006. godine. Imao je (i ima) taj pitomi osmeh iskrene dobričine, što on zasigurno i jeste – ali kad je izleteo na binu, au, to je bilo sve, samo ne pitomo! Tada je nastupio bez benda, a svejedno se tresla bina. Čovek je živa energija, ona kakvu danas baš i ne srećemo često na pomalo hermetičnoj i omlohaveloj alternativnoj sceni. I momci iz benda nisu ništa manji strujni udar, prže ko ludi, a kad siđu s bine, imaju isti osmeh kao Kiza. I to je ono što nas je zapravo spojilo: muzika je posebna dimenzija, sresti se i razumeti s nekim u njoj uopšte ne mora da znači da bi vam i druženje van sviranja pošlo za rukom. S ovim ljudima to sve naprosto ide na oba fronta. Volim da kažem na koncertima kako su oni, pored ekipe Filtera, definitivno nešto najlepše i najdragocenije što mi se na muzičkom putu desilo, a i to da baš u najzagađenijem gradu Srbije sretoh najzdraviju ekipu. U celoj anomaličnoj zemlji, eto bar jedne pozitivne anomalije!"
Nema boljeg načina nego da upravo Marčelovim rečima započnemo priču o Iskazu, ali i razgovor sa "alfom i omegom" benda Zoranom Stefanovim Kizom.
Kako ste došli do imena benda – Iskaz?
Iskaz je bilo najlogičnije ime da objasni ono što mi kroz muziku radimo - dajemo svoj iskaz o vremenu u kojem postojimo i u kojem delujemo. Prvobitno sam Iskaz bio samo ja, jer je prvi album došao kao proizvod mog bavljenja rep muzikom. Ubrzo nakon izdavanja albuma formiran je bend, tako da su u prvo vreme postojale dve vrste nastupa: DJ-MC varijanta koju smo prosto zvali “Iskaz” i svirka koja je podrazumevala izvođenje tih pesama uz pratnju benda pod imenom “Iskaz i Svedoci”. Kasnije smo odlučili da sve prosto nazovemo “Iskaz”.
Kako je teklo vaše probijanje na početku karijere? Koliko je bilo mesta u Pančevu gde ste mogli da svirate, a da su dolazili ljudi koji zapravo tako nešto žele da čuju?
U vreme kada smo se probijali na lokalnoj sceni, postojala je ekipa od oko 250 ljudi koju su činili pankeri, metalci, reperi, rastafarijanci, pa čak i rejveri koji su išli na svako dešavanje u klubu “Studio 21”. Mislim da je Pančevo po tome bilo specifično, svi smo se znali makar iz viđenja i fino se družili na tim događajima. Danas nisam siguran da je to slučaj bilo gde.
Koliko je naporno biti član dva tako poznata benda - Sunshine i Iskaz?
Zapravo nije naporno kada se priče dopunjuju. To je saradnja ljudi sličnog mišljenja i stavova po dosta tačaka u životu. Sunshine sam slušao kao klinac, pa je to verovatno olakšalo moje uklapanje u celu priču. Kada sam dobio poziv 2007. da budem član benda to je došlo kao kruna na sav moj trud i ulog do tada. Kada je priča zdrava, čoveku je drago da bude deo toga i trudi se da doprinese. Isto to se dešava i sa našom fuzijom sa Marčelom i Filterima sa kojima dugo nastupamo zajedno kao “Marčelo & Iskaz”. Jedina loša strana je što se ponekad svirke poklope, ali se i tada snađemo nekako.
Koji domaći bend ili kog izvođača najviše cenite?
Kada razmišljam u tom pravcu, volim da se setim ljudi koji su u usponu a nemaju dovoljno medijske pažnje. Svakako da gostovanja muzičara na našim albumima i naša gostovanja na njihovim govore o tome koga favorizujemo, ali to ne znači da mislimo da ostali nisu dobri. Ovom prilikom bih pomenuo mlade bendove: D ZOO, Deca Apokalipse, Sick Soul, Riot 87, za koje mislim da su izuzetno kvalitetni.
Poznati ste kao bend koji pravi dobru atmosferu, koji su preduslovi za dobar nastup? Koji vam je do sada bio najbolji?
Osnovni preduslovi su iskrenost i volja. To se izuzetno vidi na bini i prenosi na publiku. Studijski snimci, kao i spotovi mogu biti doterani, ali se na svirci vidi šta zapravo stoji iza svega toga. Energija koju stvara više ljudi istovremeno je najbolji recept za dobar provod. Količina naše posvećenosti na nastupima je ista, bez obzira na brojčano stanje u publici. Volimo da radimo to što radimo, pa je teško izdvojiti najbolji nastup. Možda bi to bio Main Stage na Exitu 2013. ili Studentski dom u Pančevu 2010.
Da možete da birate jedan bend sa kojim biste voleli da nastupate, a nikada niste, koji bi to bio?
Od stranih Rage Against The Machine, Limp Bizkit, Hed PE, Korn… Sa velikom većinom domaćih smo delili binu što po festivalima, što po klubovima…možda se nije potrefilo da sviramo sa Ritmom Nereda, to bi bilo zanimljivo.
Kada i kako ste počeli da sarađujete sa Remi i bendom Elemental? Možemo li da očekujemo ponovo neki zajednički spot?
Društvo iz Elementala je prvo upoznao naš DJ Beatanga neke 2008. godine. U pitanju je bila svirka na kojoj je on radio ton, pa je tom prilikom Mireli Priselac Remi dao naš drugi album “Teorija Haosa”. Godinu dana nakon toga smo Elemental i mi bili gosti na Marčelovom koncertu u DOB-u, gde smo se uz odličan provod zbližili i dogovorili saradnju. Danas je iza nas dosta zajedničkih nastupa, spot za numeru “Staklena sećanja”, a uskoro stiže i zajednički spot sa Marčelom i Remi.
Kao bend ste uvek bili prepoznatljivi po specifičnom zvuku koji je mix rapa, hardcorea, funka…Kako je došlo do te muzičke fuzije? I otkud violina u celoj priči?
Volimo da kombinujemo sve ono što nam se sviđa, a opet ima smisla u kombinaciji. Našli smo zajednički jezik između žanrova i to forsiramo. Naravno, mnogi su to radili pre nas, ali mislim da je svako jedinstven u svojoj interpretaciji. Svi smo u bendu zapravo dosta različiti po muzičkom ukusu, ali nas spajaju zajednički elementi i to što smo se družili i pre postojanja benda.
Klasični instrumenti su oduvek bili nešto na čemu sam insistirao u pesmama, jer smatram da najbolje i najjasnije prenose emociju. Milica je deo družine i pre postojanja benda, tako da je njeno sviranje violine bio logičan izbor pri formiranju benda. To se pokazalo kao odlična kombinacija.
Kako izgleda proces stvaranje pesama u tako velikom bendu? Da li postoji neka hijerarhija ili svi doprinosite podjednako?
Kada je kreativni deo u pitanju, formula se nije bitno promenila od samog početka. Sam nukleus potiče od mene, tekstovi, muzika, aranžmani, mix, snimanje, dok je uloga benda sugestivne prirode i više se ogleda u logističkoj podršci. Praksa je utoliko promenjena na poslednjem albumu gde su segmenti nekih kompozicija odsvirani i prilagođenji živom izvođenju. Tu se javlja prostor za modifikovanje bas i gitarskih linija kao i ritma na bubnju. Zapravo je sve na principu dorade ideje koja je već u velikoj meri konkretna i to je način na koji najbolje funkcionišemo.
Osim muzike, najčešće sami režirate i snimate spotove. Zbog čega? Mislite li da na taj način bolje možete da poentirate ideju pesme?
To je nešto što sam naučio da radim uporedo sa stvaranjem muzike. Razlog tome nije to što mislimo da najbolje možemo sami da ispratimo priču pesme, već što nismo imali finansija da plaćamo druge ljude koji bi to radili za nas. U tim okolnostima smo primorani da se snalazimo. Nije mi bilo teško da uz dobru ideju savladam osnove video montaže i upustim se u to uz pomoć prijatelja i ostalih članova benda. Svi se trudimo da nam svako snimanje pre svega bude zabava, a iz toga proizilaze najbolji radovi.
Vaši tekstovi su uvek bili britki, kritički i socijalno angažovani. Da li ćete se istog pravca držati i na novom albumu?
Ideje i stavovi su isti, shvatanja se nadograđuju godinama. Nažalost se u našoj okolini stvari menjaju lagano nagore, tako da je i naš izraz prilagođen toj amplitudi, ali se trudimo da napravimo balans između dobrih i loših stvari kako ne bismo poludeli u kompletu. Čovek se ne oseća svaki dan isto, nekad pesmom pratimo sreću, nekad tugu, nekad bes, nekad veselje… Sticajem okolnosti kod nas ume da dominira bes. Ne trudimo se da kažemo ljudima ono što već znaju, već ono što imaju tendenciju da zaborave.
Ko su gosti na vašem novom albumu i sa kim ste imali najbolju saradnju?
Marčelo, Raid, Nensi, Struka, Kojot (Eyesburn), Boban (Ritam Nereda), Remi (Elemental), Bvana, Mikri, Riot 87, Timbe (Bad Copy)… Sa svima smo imali odličnu saradnju i izuzetno smo zadovoljni i zahvalni svima. Volimo da delimo priču sa ljudima za koje mislimo da oplemenjuju naš rad i to činimo kroz sve dosadašnje albume. Sticajem okolnosti sa nekima od njih sarađujemo više i u dubljem smislu, pa pravimo zajedničke projekte.
Pesma Warfare koju ste radili sa Kojotom je bila hit na MTV Adriji. Kako je bilo sarađivati sa njim?
Izuzetno je teško naći reči kada uspeš da sarađuješ sa izvođačem koji je uticao na tvoj rad. Kojota znam iz priče sa Sunshineom. Pre svega veliki čovek koji stoji ispred velikog benda Eyesburn. Fenomenalno je stvarati muziku sa njim jer je prepun ideja i uvek voljan za rad, ali je još bolje biti njegov prijatelj.
Singl “Mrakača”, koji najavljuje album, ima matricu koja je više elektronska i vuče na dubstep. Da li je to pravac u kom će se razvijati vaša muzika?
To je još jedan od pravaca muzike koji volimo da slušamo. Dubstep nam je odavno poznat, ali su se relativno skoro stvorile tehničke mogućnosti za njegovu implementaciju u našu muziku. To je samo još jedan od žanrova koji možemo da iskoristimo a da ne narušimo osnovnu koncepciju zvuka koji gajimo. On je dodatno pojačao naš izraz i koristićemo ga dokle god služi svrsi.
Album Tanatos zaokružuje dualogije "Kritična masa". Koja je pozadina naziva ove dualogije? I koja je veza između ovog i prethodnog albuma Eros?
Prvobitno je “Kritična masa” trebalo da bude jedno, duplo izdanje koje će biti podeljeno u dve celine, Eros i Tanatos, ali se od tog koncepta odustalo jer nismo hteli da gušimo ni sebe ni druge izbacivanjem 40 pesama odjednom. Kritična masa je termin preuzet iz fizike i označava najmanju količinu fisionog materijala potrebnu za održavanje nuklearne lančane reakcije. Ovde je to preneto na ljude i na količinu svesnih koji su potrebni da bi se promenila kolektivna svest. Samim time zadiremo u svest čoveka kao jedinke i njegove podele svesti na eros - nagon ža zivotom i kreacijom i tanatos, nagon za smrću i uništenjem. Ova dva nagona su stalno prisutna u svakom čoveku i umnogome određuju njegovo ponašanje, stremljenja, shvatanja… Nešto kao yin/yang. Eros i Tanatos sa svojim pesmama jesu kompletan presek čoveka u Srbiji sa svim njegovim dobrim i lošim osobinama, gde je on jedan od potencijalnih za buđenje, stvaranje kritične mase i reakcije na svet koji nas okružuje. Naš slogan je oduvek bio “Buđenje svesti”. Nadamo se stvaranju kritične mase ljudi koja će stvoriti lančanu reakciju promena ka boljem. Mi svoj deo toga radimo kroz muziku.
Nastupom u Arena Funfactoryju, 5. aprila, promovišete novi album. Da li postoji neki plan za saradnju sa najboljim evropskim festivalom ove godine?
Planiramo da budemo koncertno aktivni što je više moguće. Postoji već dosta zakazanih termina i radićemo na tome da ih bude još, jer je to najlepši deo bavljenja muzikom. Prošle godine smo bili na Exitu, bilo bi super da budemo i ove.