Haris Čustović: Iz raznolikosti može proizaći mnogo toga dobrog!

Datum objave:12.02.2016

Pročitano:5232 puta

Datum održavanja: 20.02.2016

By:Ivana Antović

Dva verovatno najrelevantnija magazina u oblasti elektronske muzike okarakterisala su Harisa Čustovića kao “jednog od najtalentovanijih muzičkih producenata” (DJ Mag) i “producenta čiji zvuk pokreće” (Mixmag) i ni u kom slučaju nisu preterali.

 

Haris Ćustović: Iz raznolikosti može proizaći mnogo toga dobrog! | Intervju Urban BUG | Ivana Antović

 

Odrastao u porodici u kojoj se klasična muzika svirala i negovala paralelno sa džezom, prvi instrument dobija sa četiri godine, a od šeste počinje da stiče zvanično muzičko obrazovanje učeći da svira violinu, a potom i klavir. Začetak njegovog interesovanja za produkciju mogli bismo da pronađemo već u srednjoj školi, kada je napisao concertino kojim je predstavljen kao mladi kompozitor. No trebalo je da prođe više od pet godina dok iskustvo prikupljano od školskog orkestra, preko tinejdž hard rock grupe, svirki u Londonu, do DJ rezidenture u West End klubovima ili pak Rolanda, kupljenog krajem 80-ih, nije formulisao u prvo elektronsko izdanje Right Information, prodato u čak tri hiljade primeraka.


Eddie Richards, Terry Francis, Dave Mothersole, Richard Grey, Gideon Jackson, Colin Dale… tek je deo liste imena sa kojima je redovno sarađivao tokom dve decenije duge karijere, a njegov rad podržali su John Digweed, Hernan Cattaneo, Sasha, Paul Oakenfold, Laurent Garnier, Danny Howells, James Zabiela i mnogi drugi. Danas je jedan od najstručnijih hrvatskih studijskih inženjera, vlasnik labela, cenjeni producent sa oko 100-ak originalnih radova, remiksa i licenci za kompilacije (Laus, The End, Fabric, GU, Bedrock, Swag, Oblong) i izvrstan DJ.


U svojstvu DJ-a domaća publika moći će da ga čuje 20. februara u beogradskom klubu DOT.

Haris Ćustović 20. februara u beogradskom klubu DOT


Pri pomenu tvog imena, partijanerima je prva asocijacija Party-Zan, vanvremenski hit koji je najviše slušan upravo na području cele bivše Jugoslavije. Šta se od tada do danas promenilo u tvojoj produkciji?
Drago mi je da je Party-Zan izdržao test vremena. Ostajući fokusiran na to što godinama radim, zvuk mi je postao više ispoliran, prvenstveno zbog neizbježne nove tehnologije koja mi pruža mnogo više mogućnosti od dosadašnje opreme. U elektronskoj plesnoj glazbi nije jednostavno izmisliti nešto novo, i to zbog jakih standarda koji se postavljaju još od disco muzike 70-ih, ako izuzmemo jednostavan element kao što je pulsirajući kick, to je već odmak od žanra koji blijedi house ili techno estetiku. Varijacije i fuzije sa drugim žanrovima su naravno moguće. Ja sam oduvjek bio pristalica glazbenih spojeva te sa svojim novim izdanjima nastojim preći zadane granice i imati značajan utjecaj raznih žanrova koji nisu samo elektronski na kontekst u kome radim. Također se više bavim pisanjem tekstova, vokalima i živim instrumentima, kao i njihovom obradom u svrhu postizanja nekonvencionalne upotrebe istih u samozadanom glazbenom okviru. Mislim da još uvijek ima puno prostora za evoluciju uvriježenih muzičkih struktura kroz sound design.

Haris Ćustović: Iz raznolikosti može proizaći mnogo toga dobrog! | Intervju Urban BUG | Ivana Antović

Pre 10-ak godina najpoznatiji DJ-evi savetovali su mlađe da se počnu baviti i produkcijom kako bi lakše došli do svog mesta na klupskoj sceni. Danas se retko ko nije oprobao u producentskim vodama, međutim to nužno ne nosi i kvalitet i, čini se, stvara veliku zabunu. Čime se kvalitetna stvar izdvaja iz mora hiperprodukcije?
Slažem se. Tome se i danas pridaje važnost, od čega mnogi profitiraju. Početkom ovog stoljeća za glazbenu produkciju je bilo potrebno imati veću količinu opreme, i to je bila ozbiljna investicija, a sada je za osnovni setup dovoljan laptop, zvučnici, kartica, kontroler, program i - to je to. Danas imamo veliki broj entuzijasta producenata koji se muzičkom tehnologijom bave iz hobija, relativno novi fenomen, što je u jednu ruku dobro jer je demokratizacija industrije okej, ali često blokira kanale nedvoljno kvalitetnim materijalom. Za napraviti vrhunsku produkciju, čak i modernu kompoziciju, potrebno je više od opreme i YouTube tutorijala, torentovanih zvukova i krekiranih programa. Kvalitetan komad nije samo profesionalno odrađen u muzičkom i tehničkom smislu, već ima dobru priču, poruku, oslanja se na neki koncept kao i ideologiju. Svako vrijeme i tekuća politička klima često izaziva val kreativnog rada kao oblika metafore protesta. Krajem 80-ih i tokom 90-ih godina bila je to eksplozija rave kulture, ne samo kao novog oblika zabave već i otpora prema mainstreamu, kao i za društvo štetnom vidu kapitalizma, usred jačanja globalizacije i komercijalizma, u obliku ilegalnih zabava koje su se održavale po skladištima i poljima, pokazivajući srednji prst moćnicima. Danas veliki dio kulturnog nasljeđa tog vremena na mnogo načina koketira sa pop kulturom, što je lako primjetiti u playlistama “top 100” DJ-a, a to je u direktnom konfliktu sa orginalnom underground ideologijom koja je zadnjih 10 godina doživila metamorfozu. Najviše zbog interneta i promocije globalističke kulture, ovih dana “svi slušaju sve” i to je okej, ali bez obzira jasno je vidljiv jaz između techno punkera i house šminkera/ica, i to nam puno govori o stanju scene danas. Izgleda da je glavna deviza “kupuj i budi kupljen/a”.

Haris Ćustović: Iz raznolikosti može proizaći mnogo toga dobrog! | Intervju Urban BUG | Ivana Antović


Jesi li ikada imao ponudu da od prosečne trake napraviš vrhunsku, ali bez tvog potpisa već sa potpisom DJ-a koji zarad popularnosti nema vremena za studijski posao? Nije tajna da veliki broj DJ-eva i producenata iz EDM sveta lažira svoj rad. Koje je tvoje mišljenje o takvim ljudima?
Jesam, i to od jednog star DJ-a, ali nisam pristao. To je već godinama uobičajena praksa mnogim DJ-ima tog kalibra i njihovih investitora sa masnim budžetima. Za brz proboj u vrh ljestvice koristeći uspješan muzički marketing je potreban tim, kao i niz kontinuirano kvalitetnih izdanja za koje treba izdvojiti dosta vremena, a ghost producer je samo jedan u timu. Najviše zbog mobile tehnologije koja je godinama promovirala veliki mp3 kapacitet uređaja, što su konzumenti shvatili kao free intelectual property download, danas je na sceni mnogo digitalnih umjetnika koji nisu u stanju živjeti od svojih radova, i zbog toga postaju takozvani duhovi. Tu ulogu nije lako prihvatiti, pogotovo jer je svaki kretivni izražaj proizvod ega za koji se je lako emocionalno vezati. Ali kada egszistencija dođe u pitanje i računi dođu na naplatu, pogotovo gdje su tu i djeca, malo kome je svejedno, i upravo to je često uzrok frustracije. Stoga mislim da ne treba kritizirati duhove jer sigurno imaju dobar razlog što rade to što rade. Live and let live.

Kada si ‘93. stigao u London, jesi li u vidu imao samo školovanje, odnosno studijsko usavršavanje ili i produkciju i DJ-ing? Kako je zapravo došlo do toga da radis u Swagu, a šta je nakon toga usledilo?
Imao sam i produkciju u vidu, a krenuo sam programirati glazbu već u srednjoj školi. Jedno ljeto sam zaradio dovoljno za synth-workstation (Roland D-20) i krenuo raditi prve muzičke komade. Puno vremena sam provodio u svojoj sobi eksperimentirajući sa raznim zvukovima i frazama. A u Londonu sam u početku radio kao music technology specialist u jednoj velikoj prodavaonici opreme, gdje je Swag bio česti klijent. Paul Stubbs, glava Swaga, pozvao me u studio na čaj i ponudio mi poziciju studio managera koju sam radosno prihvatio, te proveo sljedeće tri godine kao Swagov producent i inženjer zvuka. Kako su krenula izdanja, krenuli su i DJ nastupi. Jedan od Swagovih posjetitelja, koji je bio distributor vinila i CD-ova, ponudio mi je ugovor za startanje etikete, a pošto sam se želio osamostaliti, to sam prihvatio i osnovao Laus. Ubrzo sam našao i prostor u Brixtonu gdje sam preselio svoj studio i Laus izdanja su krenula, kao i mnoge suradnje, a i DJ angažmani su se razbuktali. Nakon dvije godine sam studio preselio u centar gdje sam proveo sljedećih pet godina.

Haris Ćustović: Iz raznolikosti može proizaći mnogo toga dobrog! | Intervju Urban BUG | Ivana Antović


Od osnovnih studija diplomirao si pedagogiju Greenwich University, a pored toga i magistrirao na University of Arts London. Radio si i kao predavač. Koliko ti je prilikom podučavanja studenata pomoglo to što si i sam producent? Koliko se tamošnji sistem školovanja razlikuje od našeg i u čemu je prednost?
Da, magistrirao sam sound art. Vrlo mi je pomoglo moje profesionalno iskustvo, štoviše dobio sam prvi posao predavača u londonskom Point Blank Music Collegeu na osnovu iskustva. Mogao sam otprilike vidjeti gdje studenti žele stići, te ih savjetovati i reći što mogu očekivati, a i na koje probleme mogu naići na svom putu i koje znanje i vještine su im potrebne da ih uspješno zaobiđu. UK sistem školovanja je veoma organiziran, u pitanju su veliki godišnji budžeti, mnogo se investira u tehnologiju, prate se trendovi, a jak je i marketing. Britanci su velike pristalice investiranja u svoje ljude, tako da se postoji mogućnost unaprijeđivanja uz rad na akademiji ili školi.



Za Laus Records su objavljivale sve same UK tech house zvezde. Kako je sada koncipiran izbor ljudi sa kojima sarađuješ? Koji zvuk “dolazi u obzir” da bi se našao pod tom etiketom?
Uglavnom surađujem sa producentima koji imaju puno entuzijazma i vrlo su proaktivni u ovom području, jer tako nerijetko nastaje kvalitetan rad. Izabir glazbe nije jednosmjeran proces i uvijek uključuje puno komunikacije. Zvuk Laus izdaje je prije svega poletna plesna muzika, koja ima u sebi puno energije, kvalitetnih i interesantnih elemenata, neku vrstu sinergije i priču koja je tehnički profesionalno odrađena. Nismo ograničeni žanrom unutar elektronske glazbe, što možda nekima predstavlja problem, ali i neke od najboljih svjetskih etiketa nisu. Mislim da je puno dobroga može proizaći iz raznolikosti.



Pored novog izdanja All I Need, imaš i sasvim svež eksperiment – spoj tradicionalne muzike i elektronike. O čemu je reč? Iako je “Sivi soko” urađen perfektno i audio i vizuelno, nastao je u vreme kada mlađe generacije apsolutno ne umeju da naprave razliku između muzike koju treba čuvati i one koju treba izbegavati. Ne mogu se oteti utisku da će je najviše prihvatiti deca koja su jedne večeri na “cajkama”, druge na EDM-u, a treće dođu u klub u kojem se vrti isključivo kvalitetna elektronika. Verujem u to da ti namera nije bila obraćanje takvoj vrsti publike koja zapravo i ne zna šta sluša?

Hvala na komplimentu. Novo izdanje za Laus je dobilo odlične komentare i podršku brojnih DJ-a kao i publike, to mi je dalo dobar push. Uskoro ćemo izdati i remikse koje su odradili Silicon Soul, Mili Sefić, Pille & Lushi i Toton, sjajan posao. A na akademiji u Londonu sam dvije godine predavao predmet muzika iz cijelog svijeta, gdje sam proučavao razne kulture i bogate glazbene tradicije. Potvrdio sam svoju pretpostavku da se kroz soničnu arheologiju može izvući puno ideja korisnih za produkciju. Zaista nisam ciljao ni na jednu publiku. Bilo mi je interesantno napraviti jedan projekt gdje elementi tradicije susreću elektronsku glazbu. Sprijateljio sam se sa umjetničkim društvom Sv. Juraj iz Osojnika, mjesto blizu Dubrovnika, i ubrzo smo snimili vokal i ljericu, zatim sam u studiju isprobavao razne kombinacije. Proces je trajao oko godinu dana, sve dok nisam našao balans i zvuk s kojim sam bio zadovoljan. “Lindjo Abarth” je fuzija etno elemenata sa dubstep basovima, tech-house synth linijama, afričkim ritmovima i zvučnim efektima, a tu je i zvuk šurli / zurli koji se lagano filtrira u pozadini. Pjesmu je čuo režiser Zlatko Tomić, koji je predložio i izradu videa, tako da smo se organizirali i odradili snimanje i post produkciju. Bitno je reći da ovo nije samo spoj starih i novih glazbenih elemenata, već i tradicionalnog i modernog plesa, kao i klasičnog i alternativnog teatra, estetike glazbenog spota i filma, nadasve istočnih i zapadnih kulturnih segmenata. Do ljeta 2016. očekujemo i Audiometric, Dance Ellectric Phillipe i Eclectic Method club remikse.



Osim što si dolazio na nastupe, gotovo 20 godina bio si odsutan iz Hrvatske i sa Balkana uopšte. Kakvu si scenu zatekao kada si odlučio da se vratiš u svoju zemlju?
Mada sam živio u Velikoj Britaniji, svake bi godine došao doma tako da sam cijelo vrijeme bio u toku, a danas uz internet to i nije tako teško. Jasno je da je scena mnogo više organizirana nego prije, ali i mnogo više iskomercijalizirana, ne vidi se linija između promocije alternativnih i mainstream događaja. Zbog stranog kapitala, EDM mašinerije i povoljnih avio letova, mnogo više je festivala nego prije i to je odlično za lokalnu ekonomiju, ali mislim da je preveliki akcent na brend eventa a i sponzora, a ne na ljude i scenu, pogotovo na lokalnu koja je većinom u promotivnom materijalu navedena malim slovima.

Jesi li se pokajao? Šta je to što vidiš da nije dobro i što bi promenio da možeš?
Nisam se pokajao, to je bila odluka koju sam svjesno donio. Imam kvalitetan život, više vremena za glazbu i okružen sam pozitivnom ekipom. Mjesta za napredak definitivno ima, ali promjene su u teoriji jedno, a u praksi drugo. Zbog toga i imamo veliki broj političara koji ne uspiju ostvariti svoja obećanja. Mislim da je prije svega u lokalnim zajednicama potrebna mnogo jača podrška društvenim projektima koji jačaju progresivnu svijest, a to uključuje urbanu i audiovizualnu kulturu, kao i kredibilnu elektronsku glazbu. Hiperkomercijane produkcije fokusirane na profit su totalno isfrustrirale istinske umjetnike, a i umanjile aktivnost kolektiva i kreativnih aktivista koji imaju mnogo za izraziti i značajno doprinose kulturi. Volio bih da se ne pridaje tolika važnost opredjeljenju i segmentiranju, jer to samo stvara nepotrebne granice i umanjuje zajedničke mogućnosti i kompetenciju na širem prostoru.

Haris Ćustović: Iz raznolikosti može proizaći mnogo toga dobrog! | Intervju Urban BUG | Ivana Antović

Čime se baviš u Dubrovniku, sa kim sarađuješ?
Većinom u studiju radim na svojoj produkciji i izdanjima. Prošlo ljeto sam promovirao evente u klubu “Banje”, uključujući Ministry of Sound, Silicon Soul, Bretta Johnsona, Asada Rizvija, Seamusa Hajija itd, ali pošto event promocija uzima jako puno energije i vremena, posvetio sam se studijskom radu i nastupima.



Dok čitaoci preslušavaju mix, ekskluzivno rađen za Urban Bug, ne mogu da ne pitam zbog čega te ovoliko dugo nije bilo u Beogradu i Srbiji? Kakvom ćeš muzikom osvojiti novu generaciju ljudi koji će 20. februara doći da te čuju?
Imao sam malu pauzu, prijeko potrebnu. Mada me nije bilo, svejedno sam puno radio na muzici. Mnogo me raduje povratak u Beograd i nastup u klubu Dot, čuo sam da ima odličan sound system i vatrenu publiku. Set će biti paleta novih Laus izdanja, kao i traka koje su mi nedavno zapele za uho i koje me pokreću. Uz Radu Banjana i Steady Beats, biti će to jedno prekrasno putovanje kroz plesnu elektronsku glazbu. Dodjite!


vrh strane
Komentari (0)
Pošalji komentar


Ime i prezime

Komentar

Unesite kod iznad :